Drain Facts - homo prefiks

Ironija života je što je sve tako prokleto smiješno. - možete me citirati

Zdravo blogeri...dopustite da se obratim direktno vama, nekako mi je lakše predočiti si priču pričajući je nekome. Postoji u mome životu netko tko mi znači iznimno puno, netko tko je, možemo reći osoba s kojom bih pristao na brak. Nažalost, kao što život piše romane, tako je u ovom slučaju napisao kratki osvrt. Od svega nije bilo ništa. Svatko je nastavio na svoju stranu, dapače, mislim da mi je bilo drago zbog toga, jer najviše od svega ja bih se bojao povrijediti nekoga koga volim. Jednako tome moram reći da su se desile neke sitacije kada bi me povrijedila takva osoba, ali naravno nisam joj želio uopće govoriti o tome. Kažu da ponekad sudbina sama ispravi ono što je trebalo biti, zar ne, stoga ću i ja vjerovati u to.
No blogići moji dragi što kažete na jednu šaljvu anegdotu na koju se ja i danas, nakon dosta vremena, nasmijem jednako kao što se i razočaram malo. Prvi puta kada sam otišao u Grotlo četvrtkom sa frendicom upoznao sam jednog preslatko dečka. Ma mislim ono stvarno dečko je imao šarm i samopouzdanje, a najviše od svega podsjećao me na Z-a. Uglavnom skužio sam ga, skužio je i on mene, a bogme je odmah i krenuo u napad. To mi se užasno svidjelo. Uglavnom ja moram biti taj koji će prvi prići, ponekad volim da meni priđu prvi i zato je ovo imalo veći impakt. Čak štoviše, njegova samouvjerenost me oborila s nogu moram priznati, ne da sam dopustio da on to vidi, ali s obzirom da nisam lako zaljubljiva osoba ovo je za mene bilo novo iskustvo. Oblijetao je on mene cijelu večer i tako razmjenili brojeve mi, i ja mu kažem da se ne javljam nikad prvi, jer ako je netko zainteresiran poslat će poruku ili će se javit, a on se nasmije i par sekundi dođe mi poruka u kojoj je pisalo "Hoćeš biti moj dečko?" - oh moj bože, koji nastup, ma daj i uvježbana franšiza na ovako nešto prvi put se oduševite, naravno da nisam odgovorio odmah već mu rekoh budemo vidjeli, a jel ti imaš inače dečka da ne bi bilo nisam znao? - Ne. Super, mislim si ja u sebi. Ostatak večeri je proveo nagovarajući me da dođem prespavati kod njega, nisam baš imao volju za to prvo jer ne spavam s nekim koga tek upoznam a drugo, ipak mi nije svejedno samo tako s nekim otići kući. No on je navaljivao i navaljivao, pa popustih i rekoh da ok, što se tiče prespavljivanja da ne idem do kuće, ali ako nešto pokuša da se kupim kući. U redu kaže on, htio bi se ujutro probuditi samo kraj mene da bude siguran da mu neću pobjeći. Hm - koji šarmer na riječima, svaka mu čast.
I tako smo došli njegovu kuću, ima cimericu morali smo biti tiho da ju ne probudimo. Napravio je dečko krevet, ja se skinuh d boksi, legnem okrenem se na stranu i ajmo spavat, on legne kraj mene, nije ništa pokušavao samo me zagrlio. Počeo sam tonuti u san, kad odjednom dum, svijetla se pale, ulijeće neki lik (slatki btw) i počne vikati "Kako si mi to mogao napraviti, kako si već mogao nekoga dovesti kući, tek smo prekinuli..." i sl. da ne bude baš. Oh, bože, u onom polusnu nisam odmah bio svjestan situacije, tada naglo postadoh svjestan, njegov bivši je ujedno i njegov cimer....uff... Htjedoh se odmah pokupiti i ići kući usred noći, ali Šarmer sredi situacju sa bivšim, ispriča se i meni i zamoli me da ne idem nikuda da ostanem da će sve biti ok. Premišljao sam se ali ok, nije mi se baš išo po noći par kilometara pjehe. Legnem nazad i utonem u blaženi san. Bivši je otišao kod cimerice u sobu smiriti živce i izjadati se. Bilo m ga je žao i shvaćao sam ga, svježi prekid peče. Ja to nisam mogao znati u kakvom je oni odnosu. Suosjećao sam s njim i bio sam zbunjen nisam bio siguran što napraviti ili reći.
Bum, pale se svjetla nakon 15-ak minuta, ulijeće opet njegov "bivši" dečko i počne se ovaj put obraćati direktno meni. Tražio je da ja odem van iz kuće. Zna da ja nisam kriv za to i da nemam ništa ali da on to ne može podnijeti. Shvaćao sam ga, ovaj puta sam odlučio otići. I Šarmer se pokupio samnom, htio je da idemo kod njegove frendice prespavati, odbio sam, otišao sam kući. Njegova frendicama me odbacila to je bilo lijepo.
Slijedeći dan Šarmer me zvao na piće, radi isprike. Ispričao mi je malo situaciju i tako, hto je da se mi nastavimo viđati. Hm...pristao sam uz dozu rezerviranosti. Dva dana smo se lijepo zabavljali, uživao sam u njegovu društvu. Nismo spavali zajedno još, nisam još bio spreman vjerovati mu. tADA JE DOŠLA SUBOTA. Dočekao sam ga nakon posla. Bio je umoran. Nije mu se dalo ići s nama van, išli smo u Rupu, ali mogli smo na cugu zajedno. Otišli smo do moje frendice. Tamo ga je atmosfera ponijela i odlučio je ipak s nama otići u Grotlo. Šmrch.
Koja greška.....tu večer je pokušao napraviti budalu od mene....otišao je s drugim, trebalo je biti da ja ne skužim, naravno da sam ga odmah prokužio, bilo je previše očito, barem meni... Odmah sam mu rekao da ne treba praviti budalu od mene da znam da ga čeka...makar sam se osjećao više izdano nego bolno, bilo je i malo sjete i potrebe za zagrljajem ipak nisam dopustio da me nešto tako pogodi...uzracionalizirao sam situaciju i nastavio dalje

ima jedna čudna stvar koja mi se dešava...u mojoj famili često se dešavaju sukobi oko gledišta na neke stvari, događaje i sl. gdje ti sukobi imaju tendenciju prerasti u svađu dokazivanja tko je u pravu... no uglavnom dovoljno da prestane svađa i da se situacija smiri je da ja počnem pjevati..to su primjetili uglavnom svi pa se često desi da mi brat ili sestra pitaju odjednom kako ide neka pjesma...čudno ali dosta smirujuće...nemam niti najmanje glasa za pjevanje i grozno me čuti što mogu potvrditi svi koji me znaju "Lijepo pjeva, ali grdo ga čuti" a ima tako umirujući učinak na moju familiju...

" Ali kao "odrasli" mi ne možemo uzeti sebe preozbiljno. Potrebno je uhvatiti se za one životne niti bez obzira koliko luckasto one djelovale, jer ponekad bi one mogle jednostavno biti takve, lockaste poput pjesme o javorovom sirupu "

"Potrebno je ne samo sjediti tamo...treba i napraviti nešto "
check out the mp3

"Ako znate da ispod sebe imate sigurnosnu mrežu, koliko visoko biste skočili? A što ako je nema?"

Postoji taj strah od neuspjeha što me progoni poput razjarene životinje na planinskoj cesti... malo nesigurnosti koja se nakotila nepostojanošću i manifestirala se kroz strahove i brigu. Ovaj tjedan , ipak, shvatio sam nevjerojatan osjećaj ispunjenja koje dolazi nakon što krenete glavom kroz zid u nepoznato. Bacio sam samog sebe u kliničko iskustvo s malo razmišljanja o riziku ili sramoćenju. Phew...koja promjena. Uvijek sam vrloo dobro spoznavao i znao rizike prilika za razvoj koje sam propustio i nisam bio sposoban uživati u prilikama koje su mi dopustila da pokažem svoje sposobnosti. Pa, zabrinutost je bila više nego jedna šansa, jedna prilika više koja se više neće ponoviti i koju ne mogu vratiti. Ne želim više biti takva osoba. Želim da svaki moj promašaj bude jedan položeni kamen na putu do uspjeha... želim nastaviti dalje kao rad u tijeku
" WORK IN PROGRES" -
" Usredetočimo se na skok, ne na mjesto gdje skačemo"

Oh bože...amen... ovaj petak je bio daleko od nezaboravnog po svojoj jednostavnosti i gluposti, da ne spomenem čudnovatosti...Ovaj petak sam se zaista trebao potrošiti i iscrpiti plesanjem do iznemoglosti jer to je jedna od rijetkih stvari koje me opuštaju i čine tako sretno smirenim- iscrpljivanje do iznemoglosti,to jest...Uglavnom, sve je počelo dogovorima gdje bi večeras, a gdje, a gdje, ne želim uopće se doticati Grotla (the Rupe iliti Globala), stoga najednostavnije pitam frenda hoćemo se napiti i napušiti - može, pitam brata za travu...superiška :). Onda još pozvah i jednu tako super curu, tako mi je jebeno zabavna i pitam nju hoćemo večeras van na Jarun ili negdje, da se nacugamo i napušimo ko stoka, frend možda nabavi trave, javit će veli, ali ona svega toga ima tako da ne brinemo...I našli se mi tako što smo zakrčili promet na savskoj nakratko hehe, tada je Di pitao da nazove brata jer mi brat ima hašiša, a on je kao jači i teže zamjetljiv, rekoh mu da ne znam ali zato je frendica rekla da ne treba da ona može smotati maricu samo trebamo uzeti rizle...može i opet zaustavismo promet na savskoj hehe da uzmemo rizle...ona je već bila napušen...ab.fab.- nastavak kupismo litru vodke i odvratno tonic schwepssa (nemojte ga piti sa votkom...bljak, zbljuv)...došli na jarun...smotali rizlu u autu hehe...pocugali malo votke..doslovno sam popio tri čaše sa schwepssom, a jeo prije...što se pokazalo kao odvratnost jer je ta kombinacije bila odvratna...sjeli smo si na jarun i zapili rizlice, razmjenili šat i nakon toga sam si legao i rekao drugima da gledamo oblake i kak me jedan podsjeća na oisak stopala, što nitko od nazočnih nije primjetio, grr...mrzim kad nettko ne pimjećuje stvari koje ja primjećujem...aaa...hehe...bilo je fun ali nakon drugog šata stomak je bio odvratan zbog onog miksa s votkom pa sam si lijepo dva prsta u usta i ajmo van...nakon toga bio sam spreman i oran za nove pobjede...hehe dalje smo se gadno napušili, rasplesali, obišli jarun itd itd...budem kasnije ostatak još ispisao...malo je teško ovak na predavanju

hentam....danas mi je dan počeo nakrivo...joooj...sam kad se sjetim ujutro što je bilo....
početi ću raditi u McDonaladsu...odvratno...mrzim one njihove uniforme, nemreš belivat koji loši materijal i način odnošenja prema tome....cccc...kada sam primio zamotane hlače ja ih odmotam a ono katastrofa...sram me biti u njima, i ona njihova odvratna košulja....čovjek bi pomislio da jedna tako ugledna kompanija sa iskreno rečeno jako puno love, bez obzira što se ovdje radi o franšizi, nije mogla si priuštiti bolju odjeću za vlastite radnike...a pazi stoke, nemojte slučajno nahraniti vlastite radnike....čovjek bi pomislio da će im biti dan barem jedan ručak, makar i najjeftiniji burger....sramota... onda je još počela padati kiša, vrijeme ošugavilo, a prokleti tramvaj je bio prepun ljudi i svi smrde na znoj i ja sam smrdio na znoj od trčanja na prokleti tramvaj koji se očigledno po gradu vozi radi sebe a ne nas ljudi koji plaćamo pokaze i karte...ne spominjimo neugodne bake i djedove u tramvajima koji se zbilja znaju okoristiti svojim godinama ne samo u zauzimanju stolaca...bijedni i ogorčeni ispuavaju se na nama mladima...smrch
Kad smo već kod pristojnosti, hodam sa frendom kraj lisinskog niz onaj puteljak i iz suprotnog smjera naiđe cura...ja se nisam mogao pomaknuti niti uzmaknuti zbog poradi društva čovjeka sa strane, a ova kravetina ni pet ni šest nego ona mora puteljkom da ne bi umazala svoje jebene cipelice ili kurčeve štikle i ni pet ni šest nego direkt kroz mene da će...moj bože koja neprostojna stoka na cesti danas hoda....žene...ako ih je Bog i stvarao nakon nas i da budu nadomjestak nama, zašto onda postoje pederi i zašto su onda one tako nedovršene...?

Ne...danas mi je malo dosta o mojim problemima, pa ću malo o ovom stupidnom ispadu VIP-a...
Iskreno, zaprepašten sam kretenoidnošču koji jedan, sada u obrani GSM operater, u bojazni od starih i nadolazećih novih se usudio, ne dapače udostojio se na jedan ovako javan način obezvrijediti nas korisnike za koje oni rade, krajnje nonošalantnom glupošću, koju su btw oni počinili sa svoje strane, u proceduri nejasno definirajući neke parametre. Zaista čemu onda njihovi snažni pravni timovi, IT odsjeci, managering i sl. Nije da su možda oštetili nas korisnike baš toliko jako, dapače mi nećemo sada na to trošiti naše bonove i pretplate, ergo nećemo uzeti bon prije, nećemo platiti veći račun, što se očituje više u njihovom financijskom izvještaju nego našem. Čak štoviše ovime je samo dokazano da ljudi na takvim mjestima nisu sposobni profesionalno odraditi svoj posao. Umjesto da se putem manjih konzultacija i kratkih pregovora ovakva situacija riješi efikasno, brzo i na afirmirajući način za budući rad postavljajući presedane kroz dobru volju u takvim slučajevima, odlučena je jedna ovakva protumjera nedostojna njih samih, ukazujući na njihove propuste i greške. Mislim si, nije valjda da su očekivali pozitivan feedback, ma hajdete VIP momci upravo ste uprskali ovakvom akcijom i mene malog korisnika uspjeli ste nagovoriti da se još uvijek strpim sa T-mobileom, ne da su nešto bolji od vas, samo, pokazali su malo više osjetljivosti u ovom slučaju, ali kako vi najbolje kažete najvažnija je "SNAGA KOMUNIKACIJE" ...

Vrijeme lagano teče, znate onako dan za dan. Mislite kako život utječe na vas, kako vas pritišću problemi...a onda opet to možda i nije problem nego vaš osobni stav prema toj situaciji...možete ju doživiti pozitivno ili negativno. Uglavnom ih doživljavamo prvo negativno i potonemo...kažu da tada ljudski mozak gubi vezu sa stvarnim svijetom, da određeni dio mozga blokira tijek misli i da zato nastaje depresivno ponašanje, tek kad ponovno odblokiramo tijek vraćamo se u normalu, odnosno sposobni smo riješavati probleme racionalno. Hm...romantika zna biti zajebana stvar....ja vise mogu biti romantičan za druge i drugima predložiti super ideju, nego sebi...grozno....moje ideje za mene jednostavno traže previše vremena, prostora, financija,osoba...itd.......
Ja sam sjeban u ljubavi na dvije strane, zaljubiti se u dvije osobe istodobno je bolno....voljeti još bolnije...a najbolnije od svega da netko mora ostati povrijeđen u svemu tome, jedna osoba i ja...netko mora, ja znam koja, i tako mi je teško pri srcu znajući kakve odluke moram donijeti...kap što rekoh romatnika je zajebana stvar, zaljubljenost zajebanija, a ljubav e to je tek čisto sranje...

Bitno je očima nevidljivo, jer samo srcem se vidi.
- Antoine De Saint Exupery

gubim svoju omiljenu igru, gubim vjeru.... zbilja sam mislio da te mogu tamo uzeti, da ćemo biti zajedno....bio je to san, izgubio sam vjeru i igru, tko je pobijedio ne znam...znam da sam ostao krvav...borio sam se za tebe, padao sam na podove i primao udarce, volio sam te, volim te....ipak unatoč svemu znaj uvijek ću biti uz tebe bez obzira na sve... misliš da te nisam volio kao štosam govorio, nije istina, boja sam se da te ne volim dovoljno kao što si ti mene, boja sam se pokazati što zaista osjećam da ne odeš od mene....a sada odlaziš i patim jer nisam uz tebe, jer nisam bio uvijek kada sam ti trebao, mogao sam...to je moj grijeh i moja kazna....oprosti mi, molim te

13.04.2005. 13:09:39

Danas sam bio sa bivšom curom na ručku... Bilo mi je čudno i strano...Deu sam upoznao prije par mjeseci na Rainbow partyu(odmah možete pogoditi kakav je to party)....super smo se zabavili i čudno upoznali...plesali smo kao da nitko ne gleda...uglavnom nakon mjesec dva sreli smo se ponovno na Futurescopeu. Tada sam vodio i svoju mlađu sestru. Ona je bila samnom u Grotlu(Rupi itd), uvjerena da sam...
ma nastavim kasnije...ne stignem sad...
evo...vratih se završiti ovu priču...bila je zaista slatka, bila je pametna i uživala je u svojoj kreativnosti... samo jednom mi se žena toliko svidjela poput nje...
sreli smo se ponovno na partyu u OTV-u(Boogaloo) haha...ona mi je prišla i rekla riječi koje su me otopile...rekla samo jednostavno da sam joj sladak i da joj se sviđa (zar nešto više treba nekomu reći kada želiš prići), pitala me je da li sam stvarno****, rekao sam da nisam potpuno (svidjela mi se), tada sam još bio u emocionalnom previranju nakon raspada jedne duge veze i jedne 3-mjesečne... imao sam tu potrebu da me netko zagrli, poljubi, zavoli...pristao sam na sve da bih se osjetio zaštićenim i voljenim... zabrijali smo tu večer...pomalo se viđali...zaljubio sam se u nju, nisam mogao vjerovati, ja sam se opet zaljubio, i tu u ženu...ali život katkada vas vraća na pravi ili ispravlja na krivi put...nismo se mogli viđati previše...ja sam radio, išao na faks, imao treninge dolazio bih kući tek oko dvanaest navečer, zbilja je bilo teško da se vidimo, jednom tjedno...šmrc...razlog prekida veze prije sa D-om je bila nemogućnost da se vidimo često.......ja sam zbilja za policu na zidu i da me se tamo drži i ne pušta jer jedino tako me mogu zadržati...
no da nastavimo storiju o putu ka prekidu...zbog posla nismo se viđali često, a onda još rijeđe odnosno dva tjedna se nismo vidjeli...zvala me za vikend van, slagao sam da ne mogu da nemam love.... što da kažem imao sam plan ići u Grotlo sa društvom, a nju nisam sada mogao zvati..bilo je kobno...jedan njeni frend je bio tamo i unatoč tome što sam znao da je tamo, u polupijanom stanju sam njemu u inat(bio je tetka) zabrijao sam s jednim dečkom ispred njega, znajući da me vidi i da me gleda.... koja sam ja svinja... od čovjeka...kada sam se vratio sa puta i javio joj se da je gotovo sa poslo, ona je samo poslala poruku da joj je drago da je gotovo, da imam slobodnog vremena sada i da je i s njom gotovo...srce mi se nije rasplakalo odmah, poslao sam joj samo još par poruka isprike...htio sam da mi se vrati ali nisam joj mogao sve reći, nisam jer sam se bojao da ju opet ne povrijedio...bila je prva nakon svega u koju sam se zaljubio....nisam plakao izvana ja nikada ne plačem... žao mi je Dea...oprosti mi...želio bih te opet poljubiti... stvarno mi je žao....

Mislim da sam se zaljubio, tako mi vrti glavom, kao da ga volim. Bilo je prekrasno za tu jednu noć, tih par sati provesti s njim. Nismo spavali zajedno, ali bilo je lijepo osjetiti njegove usne. Znam da je bio pijan i da me je onda htio, samo se bojim da kada se otrijezni da me više neće htjeti. Možda je to samo prolazno, ali ne bih htio jer mi se tako užasno sviđa. Znam da ima dečka, ali na moru, imam i ja, dečka koji mi je lagao...Kako bih volio da me zagrli i poljubi, kako bih ja volio njega zagrliti i poljubiti. Cijelo jutro mislim na njega i pretužan sam što sam sinoć morao otići, kako bih volio da sam mogao ostati, a možda je bolje da sam otišao, nadam se da će mi i on i sudbina dati drugu šansu. Ja ga tako želim zagrliti, želim ga vidjeti...Kad bih samo to mogao dobiti. Ovo jutro je zbilja čudno, želim ga....

IPAK SE NISAM ZALJUBIO PROŠLO ME :)

ovih dana me opet grijesi prošlosti stižu...sada nemam vremena o tome pričati...budem vam sve rekao čim sjednem za komp sam....netko me želi rastaviti sada kada me Z najviše treba...A je u pravu, jesam ga prevario, i nisam dobar za njega, ali ga ne mogu napustiti..previše ga volim, ovisan sam o njemu....
jedini razlog zašto sam ga prevario je bio zato jer me ne zadovoljava u krevetu, a ako u seksu ne štimaju stvari, teško je...kriv sam priznajem...i patio sam zbog toga, patio sam zbog spoznaje što mi znači Z...i opet smo zajedno, a on će otići...tako brzo....od mene...a ja ne mogu to spriječiti.....i želim biti uz njega to kratko vrijeme što mu je preostalo, dati mu svu ljubav...pružiti mu je, tješiti ga, biti uz njega u teškim treuntcima jer on sada treba to...šmrc...a A me je napao, opet, govori mi da nisam dovoljno dobar i da će mi to dokazati i pokazati Z-u...
molio sam ga da se strpio dok on ne ode, pa nek se onda iživi na meni, neka me ocrni najviše što može ja se neću braniti, ne mogu i ne želim...
opet sam sinoć povraćao i zbog tebe i zbog sebe, žao mi je....nisam ti to rekao, ali opet sam počeo povraćati prije mjesec dana Z...bojim se za tebe....volim te...plačem zbog tebe u sebi, ali na mom licu nećeš više vidjeti suze....
kakve prijetnje i planove osvete mi je uputio na današnji dan A...osoba koju nikad nisam upoznao, koja mene nije upoznala, koja me zna iz viđenja samo...možda sam zaslužio sve to, samo ga molim da se strpi dok sve ne bude gotovo... samo ga to molim, ne želim da Z pati, ne želim da ga išta i itko povrijedi, pa tako niti ja....moj grijeh je prevelik i neoprostiv, sve što mi se dogodi zaslužio sam, OPROSTI MI Z...za sve molim te.... premlda sam još i nisam shvaćao pogreške koje sam radio, ja tek sad rastem....oprosti mi....

Ovi retci napisani su još prije dva ili tri mjeseca u mojoj osobnoj bilježnici tuge i sreće, nešto poput neradikalnog i nekontinuiranog dnevnika, rijetko s datumom i pisano po stranicama gdje se otvori... Svi smo mi to prošli bili mi str8, gay, bi, tranzi i ini...

"Nekako mi je zazimilo i zaspavalo mi se, razmišljam o Z-u i što ima s njim..da je on moja kazna i otkup bio dok sm ga gledao s drugim, a opet ja sam u isto vrijeme bio s njim. Bili smo potrebni jedan drugome i ostali smo zajedno, vratili se jedan drugome, dogovor je bio da nitko ne zna za nas, on će ostati sa njim, a ja ću čekati... Pada mi na pamet božija zapovijed "Ne poželi ženu bližnjega svog"..heh koliko god ovo odgovaralo biblijskom opisu... - jesam li zgriješio kršćanski, protiv sebe i svojih principa ili protiv društvenih normi...
A onda se sjetim i D-a, dečka koji je trebao biti moj spas od Z-a, a onda me i on napustio i opet sam završio tamo gdje nisam želio, povrijeđen, sam, u spirali negativnosti i žegajuće ljutnje i osjećaja da nemam što ponuditi nekome kada me tako odbacuju... ¸Z-je bio moj prvi dečko, bili smo zajedno više od godinu dana kad je on odlučio reći dosta...D-a sam upoznao mjesec dana kasnije, hah išao je samnom na faks....koja koincidenija...//ali o svemu tome više u drugim blogovima - komentar izvan dnevnika //...
završio sam na početku sa Z-om, opet...kako...koji su to osjećaji koji me pokreću na taj način da se ponašam nekonzistentno sebi, nedoslijedno...što je gotovo, gotovo je - uvijek si tako govorim, zašto sad radim ovo s njim... patnja, bol, ljubav...
Osjećam se bijesnim, jer se želim zaljubiti u nekoga u nekoga drugog, u nekoga kome ću se i ja svidjeti također, tko bi želio provesti vrijeme samnom, dugo, dugo samnom....nema savršenstva i ne tražim ga, ali bojim se da otupljujem na sve više na osjećaje, da ne znam kako voljeti, kako uzvratiti ljubav, i da neću naučiti prije nego što nestanu u potpunosti.... toga se bojim ali...

ALI JA I ŽELIM BITI BEZ EMOCIJA KOJE MOGU POVRIJEDITI!!!!
ŽELIM BITI POPUT LUTKE BEZ OSJEĆAJA!!!

U sjećanje mi dolazi prvi poljubac sa curom, prvi pravi poljubac sa curom. Prvi je bio dječiji, nije značio ništa. Drugi je bio razarajući. Digao sam ju na kukove, naslonio na zid, jednom rukom ju pridržavao, drugom je uhvatio za stražnji dio glave i ljubi od vrata prema usnama i tamo ju tjerao da čeka i da sama traži hvata poljubac. Za nju je bio to intenzivan, jaki osjećaj dok sam ju tako pritiskao uza zid i ljubi. Rekla je da nikad u životu nije doživjela takav poljubac, a meni...meni je bio samo malo bolji nego ostali, nikakvi osjećaji ništa...to je samo bio još jedan pokušaj uvjeravanja i zavaravanja. Ona se zaljubila, a ja ja sam ju povrijedio na najokrutniji način. Spavao sam s njom i odbacio je...plakala je, ridala, ništa nije pomoglo niti jedna emocija nije postojala u mojem srcu za nju. Zamolio sam je samo da se ujutro u školi ne ponaša ludo i da ne pravi nikakve scene, što je bilo bilo je, koristili smo zaštitu i to je to. Kupi se iz kuće. Dobro ne baš da sam joj tim riječima rekao, ali bio sam užasno okrutan i bezoosjećajan.
Opet me tada počela hvatai duboka depresija. Tada sam se samo zezao. Znate, imam balkon u zgradi i onda bih radi dokazivanja hrabrosti i glupog lažnog mišljenja da ću otkriti novu sliku svijeta penjao se sa druge strane ograde i staja na malo rubu gledajući prema dolje i bojeći se da ne padnem. Tako sam se opet popeo s druge strane ograde i gledao dolje i ništa...ništa se nije desilo. Naprotiv samo me podsjetilo da su mi starci uplatili zadnju ratu za maturalac. Grozno, dolazi maturalac a ja sam katastrofa bio, svi ti treninzi su učinili da se osjećam još teže nego što jesam, pa sam odlučio otići na dijetu. Malo jaču dijetu.
U početku sam počeo još jače trenirati, zatim sam dolazio kući pa bih morao nešto pojesti. Nakon 10 minuta odlazio bih u wc povraćati to što sam pojeo. Razmišljao sam: "10 minuta je dovoljno da želudac razgradi i uzme što mu je potrebno, sve ostalo van". Zapravo sam se htio svidjeti jednom dečku. Bio je presladak. Imao je curu. Grozno. Znato onu ili su straight ili su zauzeti. Ovaj je bio oboje. A treniro je košarku, unatoče svim svojim manama u visini. Bio je sladak i presladak.
Drugi korak je bio ne unošenje krute hrane. Nakon početnog stadija povraćanja, mjesec dana sam kupovao samo sokove kojima sam gledao kolika je energetska vrijednost, svaki sam pomno proučavao i tražio koji ima najbolje omjere ugljkohidrata i kalc. I dalje sam navečer povraćao kada bih nešto pojeo. U mjesec i pol dana izgubio sam 13 kila. Tri puta sam pao od slabosti. Ponekad je bilo par sekundi kada bi mi se zavrtilo u glavi i kada bi mi pred očima plesale crne točke, ali nisam htio prestati. Ne dok ne odemo na maturalac. Najbolja prijateljica je primjetila da i pod odmorom idem u wc ako nešto pojedem. Zamolila je mog prijatelja da ode za mnom u wc i da ako povraćam da me spriječi. Ironija je bila da sam volio pojesti burek i taj dan kada ga je ona zamolila pojeo sam burek koji je bio pokvaren. Otišao sam na wc ovaj puta opravdano povraćati, ali mi on nije dao. a želudac me bolio, dok nisam završio sa treninzima navečer nisam povraćao, patio sam se i mučio samog sebe.
Inače za mturalac smo išli u Španjolsku. Znate već rutu.
Taj prijatelj koji je pazio da ne povraćam u wcu je bio moj najbolji prijatelj u srednjoj. Katkada bi prespavali jedan kod drugoga. Nije mi bilo ugodno to. Morali bi spavati na velikim bračnim krevetima a on je imao tako dobro tijelo. Noću nisam mogao spavati do neko doba, već bih se pravio da spavam i da se u snu okrećem uvijek tako da njega dodirujem. Imao je tako dobre noge i guzu. Trenirao je nogomet. Dizao bih se iz kreveta i odlazio bih u wc baciti drkicu samo kako bih mogao već jednom zaspati jer me to izluđivalo ležati kraj njega i željeti ga, a ne moći mu to reći ili pokazati. Zamišljao sam kako ga ljubim, kako vodimo ljubav...a bio mi je najbolji prijatelj, danas mi je samo školski frend kojeg rijetko vidim i koji nikad nije saznao za mene bar ne još...sada više mi nije niti zanimljiv niti nešto posebno bila je to samo prijateljska bliskost na trenutak...